• Orgulje-tehnološke karakteristike

  Među svim glazbenim instrumentima, orgulje su ne samo neusporedivo najveći, već i po građi najsloženiji . One su, u suštini, puhački instrument, ali, naravno, sa nekim značajnijim razlikama. Naime, za razliku od puhačkih instrumenata(osim sirinksa), koji imaju samo jednu cijev koja proizvodi zvuk, orgulje imaju najmanje jednu, a nerjetko i do tridesetak cijevi samo za JEDAN TON . Također, kod orgulja čovjek ne sudjeluje aktivno u proizvodnji zvuka,jer je to sve jedan veliki mehanizam kojeg svirač(u daljnjem tekstu orguljaš) pokreče dodirom tipke na klavijaturi.
  Najopćenitija podjela funkcionalnih dijelova orgulja je na slijedeće dijelove:
  a)  mehanizam za crpljenje i stlačivanje zraka
  b)  manipulacija kojom se zrak dovodi do odgovarajućih cijevi
  c)  cijevi(svirale) u kojima se stvara zvuk

  • Opskrbna grupa

    Dakle,prvi, opskrbni dio orgulja se sastoji od spremnika različite veličine u kojima se sakuplja zrak i pokreče dalje prema cijevima. Pored njih, često i podalje, radi odstranjivanja buke, se nalazi se i mehanizam koji puni spremnike zrakom. Kod suvremenih orgulja je to električni ventilator-turbina, značajne snage i kapaciteta, kojom se može ostvariti veliki pritisak potreban za stvaranje zvuka. U ovu grupu spada i čitav sistem razvodnih kanala i odvojenih spremnika,tzv. kancela, iz kojih zrak struji u pojedine cijevi,kad se pristup njima,na određeni način,otvori.

  • Manipulacijski dio

    

    Osnovu drugog,manipulacijskog dijela, čini konzola(katedra)/slika br.1/ koja se dijeli na nekoliko dijelova sa različitom funkcijom. Prije svega, to su manuali-klavijature,čije se tipke pokreću prstima(što je ovdje potrebno naglasiti,zbog razlike prema pedalu).Broj manuala je rijetko manji od dva,a kod najvećih orgulja dostiže čak pet  do sedam! Oni su stepenasto postavljeni jedan poviše drugog, označuju se rimskim brojevima(počevši od najbližeg orguljašu), a imaju i posebne nazive- Grand jeu, Organo pleno, Hauptwerk, Récit, Oberwerk, Brustwerk...-zavisno o položaju prema orguljašu te o ulozi u sviranju ili o općem zvučnom obilježju.
             Drugi bitni dio konzole su pedale, koje također predstavljaju klavijature  i njime se proizvode zvukovi kao na manualima, samo što je položajem i građom prilagođen za sviranje nogama.
             Treći dio konzole su registarske pločice koje služe za 'uključivanje' pojedine vrste cijevi, odnosno punjenje kancela za vrstu cijevi kojima želimo svirati. Broj registara također veoma varira od nekoliko desetina pa do više stotina. Npr. jedne od najvećih orgulja - u Atlantic City-ju,SAD, imaju, uz sedam manuala čak 1200 registarskih pločica. Na suvremenim orguljama registarske pločice predstavljaju električne prekidače kojima se, kao što smo več rekli, uvodi stlačeni zrak u kancele. Ovi osnovni dijelovi predstavljaju tek početak složenog  sistema tzv.trakture orgulja-mehanizam,sastavljen kombinacijom električnih i pneumatskih veza(elektromagneti,spremnici,ventili...), čiji je krajnji cilj da se stlačeni zrak sprovede do određene cijevi u kojoj će izazvati zvučno treperenje.

  • Produkcijski dio (cijevi )

    Broj cijevi(svirala) je također kod raznih orgulja veoma različit. Čak se i kod orgulja koje se smatraju malima nalazi i po nekoliko stotina cijevi, dok se  pojedine divovske orgulje sastoje i od nekoliko desetaka tisuća cijevi. Cijevi se međusobno razlikuju u nekoliko pogleda:

    1. po dimenzijama- po dužini i prečniku cijevi-od kojih zavisi visina tona koji se dobija(naravno,iz jedne cijevi,  samo jedan ton)
    2. po menzuri-odnos prečnika prema dužini
    3. po spojnom obliku i uzdužnom profilu-stožastom ili cilindričnom
    4. po materijalu od kojeg su načinjene (drvo ili metal)
    5. po načinu stvaranja zvuka,tj.po vrsti jezička,čijim se treperenjem stvara zvuk

    Posljednja razlika je ujedno i najbitnija,a podjela na toj osnovi najopćenitija : kod jedne vrste svirala radi se o principu zračnog jezička - kao kod flaute - te se nazivaju labijalne (=usnene, jer se zvuk stvara na na dijelu cijevi koja se naziva i 'usna'). Kod druge vrste jezičak je metalan, sa jednim krajem učvršćenim, dok drugi elastično treperi-slično klarinetskom,samo od drugog materijala-te se te cijevi nazivaju  lingvalne(=jezične,jer se ovdje radi o stvarnom jezičku,od čvrste materije,slika br.2). Iz ove razlike proizlaze,u inače nebrojenom mnoštvu nijansi,dva osnovna zvučna kvaliteta: mekši, zaobljeniji, ali i manje prodoran zvuk labijalnih cijevi, nasuprot oštrijem i prodornijem zvučanju lingvalnih. Ova tipična razlika se naročito ispoljava kod drvenih (u presjeku četvrtastih) labijalnih svirala jer tome doprinosi i sam materijal.

    

    Slika br.2. Prikaz lingvalne cijevi u presjeku

    Metalne  cijevi su okruglog presjeka, ali njihov uzdužni profil, kao i opći izgled može biti veoma različit. Kod labijalnih prevladava cilindričan , dok kod lingvalnih  prevladava stožasti tip cijevi.
             Kod labijalnih cijevi  visina tona neposredno zavisi o dužini cijevi, a kod lingvalnih o dužini jezička, odnosno slobodnog kraja koji treperi, dok cijev služi samo kao rezonator, naravno, dimenzijama prilagođen tonskoj visini. S tim je u vezi i način štimanja:
             Labijalne cijevi se štimaju izvlačenjem ili uvlačenjem posebnog , pomičnog dodatka, tzv.  ekstenzija. On se nalazi na vrhu cijevi, te se pomoču njega povećava, odnosno smanjuje visina zračnog stupca.
    Kod lingvalnih cijevi se povećava ili smanjuje dužina slobodnog kraja jezička, tako što se pomjera izvijena poluga čiji donji kraj maleže na jezičak, a gornji viri iz osnove ('noge') cijevi.
              Razlika među cijevima je i u tome što su neke na gornjem kraju zatvorene poklopcima, dok su druge( u većini) otvorene. Razumljivo je da 
    zatvorene cijevi(osim čisto akustičkih razlika u valnoj duljini(dakle, i u frekvenciji) treperenja) imaju tamniju,mukliju zvučnost, nego li nornalne,otvorene cijevi. Poklopac istovremeno služi za štimanje jer se donekle može,kao i ekstenzija,pomjeriti naviše ili naniže.

  • Registri

    Pojam registra kod orgulja je specifičan. Ne odnosi se na određen tonski opseg(kao kod drugih instrumenata), već predstavlja skupinu cijevi sa jednakom konstrukcijom, a različitom veličinom. Dakle, cijevi sa tonovima jednakog zvuka, a različite visine. Sve cijevi jednog registra postavljene su na zajedničkoj kanceli, od koje ih dijele pojedinačni ventili. Uključenje registra znači, kako je već rečeno puštanje zraka pod pritiskom u njegovu kancelu. Ventil pojedine cijevi se otvara pritiskom na odgovarajuću tipku na manualu ili pedalu. Njegovim otvaranjem  zrak iz kancele prodire u cijev i proizvodi u njoj ton.
             Funkcioniranje orgulja  se može, prema tome, svesti na tri neophodna manipulaciona postupka:

    a)pokretanje ventilatorae zrak se tlači na određen pritisak
    b)uključenje registra ezrak se propušta do kancele
    c)pritisak tipke e otvara se ventil i zrak prodire u cijev stvarajući zvuk 
    
                  Tek iz te tri pretpostavke proizlazi ton!

izvor podataka: gosp. Pero Prosenica, Split