Kao što smo već rekli,traktura orgulja je mehanizam,sastavljen kombinacijom pneumatskih i električnih veza (elektromagneti, spremnici...).
Mehaničku trakturu u presjeku prikazuje slika br.5.  Njena se funkcija sastoji u slijedećem...

• Mehanička traktura:

Slika br.5 Prikaz mehaničke trakture u presjeku

Pritisak prsta na prednji kraj tipke (a),podiže njen zadnji kraj,a time povlači i jednu stranu dvokrake poluge (b) naviše. Druga strana se spušta i otvara poklopac (c) s kojim je vezana. Zgusnuti zrak,koji je iz mjehova dospio kanalom u glavno spremište (d),prodire dalje u kancelu (e) ispod svirala. Između kancele i svirale stavljena je pomična pregrada sa okruglim prorezima (h) koji odgovaraju donjim,ulaznim otvorima na 'nozi' cijevi(ovaj element se mogao vidjeti još na hidrauličnim orguljama),ako je pregrada,povlačenjem registarske poluge (r),postavljena tako da se ti prorezi i otvori podudaraju, cijevi su otvorene i zrak koji je prodro u kancelu ulazi u njih,proizvodeći zvuk. Bitno je,međutim, da kod ovoga tipa trakture pojedina kancela služi kao podloga cijevima iz raznih registara koje imaju jednaku tonsku visinu (tzv.tonska kancela), a ne svim cijevima istog registra(tzv.registarska kancela). Tako je jedino i moguće da zvuči samo cijev odgovarajuća tipci koja je pritisnuta i to samo  u onim registrima,čije su poluge izvučene (f i g).
Razumije se da je, uza sva relativna usavršavanja, mehanička traktura imala određene nedostatke-u općoj grubosti i otporima mehanizma, kao i u neizbježnoj direktnoj vezanosti manuala(odnosno pedala) i konzole za sve ostale činioce instrumenta,što je sa rastom njegovih dimenzija postajalo sve kompliciranije. Zato je značajnije poboljšanje trakture donio tek pneumatski sustav, koji su u 19.st. razvili prvenstveno engleski majstori-Booth,Barcer i naročito Henry Willis(1821.-1901.).,izvršivši u tom smislu i rekonstrukciju  mnogih ranije sagrađenih orgulja s mehaničkom trakturom.

• Pneumatska traktura:

Slika br. 6 Shema pneumatske trakture

Princip pneumatske trakture shematski je prikazan na slici br. 6. Pripremnu fazu tog sustava čini uključenje odgovarajućeg registra pomoću pločice ili poluge (r) koja otvara ventil na komori (c) , da bi stlačeni zrak iz nje proširio svoj pritisak,kroz kanal,do malog mjeha (m'). Širenje ovog mjeha potiskuje i otvara ventil na velikoj komori (d),iz koji također stlačeni zrak prolazi u kancelu (k) ispod cijevi (s). Registar je time pripravan za sviranje.Kada se potom pritisne tipka (a),ona potiskuje i otvara ventil na drugoj maloj komori (b),iz koje se zrak pod pritiskom širi kroz kanal do drugog malog mjeha (m''), a njegovim širenjem otvarta se ventil na dnu cijevi (s), pa zrak iz kancele prodire u nje i stvara zvuk.

Prednost pneumatskog sistema trakture nad mehaničkim leži prvenstveno u mekšem i gipkijem djelovanju svih sastojaka i veza,što proizlazi iz posredovanja zraka,njegovog pritiska i elastičnosti. Ipak,i u takvoj trakturi(kao i ranije u mehaničkoj) jedan od nedostataka ispoljavao se u izvjesnom kašnjenju zvuka za pritiskom tipke. Taj nedostatak nije u potpunosti otklonjen ni u  nešto savršenijim, pneumatsko-električnim sistemom.

• Pneumatsko-električna traktura:

Ovaj je sistem, naime, samo omogućio skraćenje pneumatskih veza i potpuno odvajanje konzole od ostalih činitelja instrumenta, sa kojima je povezan isključivo električnim provodiocima.

Slika br. 7 Shema pneumatsko-električne trakture

Slika br. 7 pokazuje shemu pneumatsko-električne trakture i princip njenog djelovanja. Pritiskom na registarsku pločicu (r) zatvara se strujni krug u koje je uključen elektromagnet (e). Pošto se time namagnetizira i privuče odgovarajuću kotvu,on otvara ventil na komori (c) , iz koje stlačeni zrak širi svoj pritisak do mjeha (m'),a mjeh dalje djeluje-kao i u pneumatskoj trakturi-otvarajući ventil na velikoj komori (d), uslijed čega se kancela (k) ispunjava također  zgusnutim zrakom,i registar je spreman. Ako se potom pritisne tipka (a) , ona zatvara drugi strujni krug, sa elektromagnetom (e''). Njegovo djelovanje otvara ventil na komori (b),čime se zračni pritisak širi do drugog mjeha (m''),a on svojem širenjem otvara ventil na cijevi (s).

• Električna traktura:

Električna traktura sasvim isključuje posredovanje zraka,kanala i mjehova, pa je i njezino djelovanje najefikasnije, praktički-trenutno, jer se sve obavlja pomoću električnih krugova i elektromagneta(osim, razumije se, sudjelovanja zraka u samome stvaranju zvuka).

Slika br. 8  Shema električne trakture

Shematski prikaz električne trakture može se vidjeti na slici br.8. Na pritisak registarske pločice (r) zatvara se odgovarajući strujni krug i elektromagnet (e') direktno otvara ventil na velikoj komori (d), propuštajući stlačeni zrak u kanceli (k). Drugi strujni krug se zatvara na pritisak tipke (a) i drugi elektromagnet (e'') također direktno otvara ventil na odgovarajućoj cijevi (s), pa zrak iz kancele prodire u nju i proizvodi zvuk.

Električna je traktura također nastala u drugoj polovici 19.stoljeća(Albert Peschard,1867.god.), ali je i na mnogim novim orguljama primjenjen  kombinirani, pneumatsko-električni sistem. Na starijim, pogotovo, on često predstavlja rezultat rekonstrukcije i prilagođavanja ranijeg čisto pneumatskog, pa i mehaničkog sistema. Razumljivo je,da su neke orgulje ostavljene u starim trakturama,zbog povijesnog značaja, pa se tako i danas koriste, bez obzira na tehničku nesavršenost.

 

         Usavršavanje sustava koji napaja orgulje zrakom također nije bez značaja. Sve do 19. stoljeća za pokretanje mjehova koristila se isključivo ljudska snaga. Od tada se nastoj u ovaj proces uključiti motor-najprije parni,pa na naftu,plin i na  kraju elektromotor koji je kao najdjelotvorniji, još uvijek u primjeni, a naročito učinkovit ako se pri tom za crpljenje zraka koristi centrifugalni ventilator što je kod modernih orgulja uglavnom slučaj. Na svaki način, bitno je da se mehanizacijom napajanja omogućila, i po trajanju i po količini, praktično neograničena upotreba zraka, a također i njegov konstantan pritisak, čija se mjera podešava manometrima.

         Kada se ima u vidu grandioznost i sva složenost orguljske konstrukcije, lako se može zaključiti da su i po izražajnim mogućnostima orgulje instrument izuzetno širokog raspona,što nas uvodi u novu cjelinu...

izvor podataka: gosp. Pero Prosenica, Split